Logopedskom procjenom utvrđuje se komunikacijska, jezična i govorna razina razvoja djeteta. Temeljem stručnog mišljenja preporuča se terapija ukoliko su prisutne poteškoće u: artikulaciji, predvještinama potrebnim za polazak u školu, sposobnostima čitanja i pisanja, ekspresivnom i receptivnom jeziku, komunikacijskim vještinama i mucanju.

Edukacijski rehabilitator putem neposrednog rada s djetetom pruža usluge procjene, intervencije, edukacijsko rehabilitacijske individualne ili grupne postupke, programe savjetovanja roditelja…. Kroz individualizirane postupke provodi se rad  na raznim razvojnim područjima; poticanje perceptivno motoričkog razvoja, strukturirane programe s elementima primjenjene analize ponašanja i vizualne podrške, poticanje razvoja kognitivnih, socijalnih vještina, poticanje razvoja pažnje, koncentracije, poticanje fine motorike i grafomotorike, kao u  pripreme za školu. Djetetov napredak kontinuirano se prati, provodi se savjetovanje s roditeljima, a po potrebi i s drugim osobama prisutnima u djetetovoj okolini (učitelji, pomočnici u nastavi, odgajatelji…)

Kod pojedinaca koji imaju određene psihičke smetnje psihologija pomaže u prilagodbi na životne zahtjeve. Problemi mogu sezati od tjeskobe, depresije, agresivnosti, drugih psihičkih smetnji pa do poteškoća u partnerskom, socijalnom funkcioniranju, gubitka životnih ciljeva. Pomaže se klijentima u rješavanju njihovih problema i mijenjanju neprilagođenog ponašanja primjenom ili savjetovanja.
Kada su u pitanju djeca, često se nailazi na probleme poput slabe koncentracije, agresivnog ili prkosnog ponašanja, otežanog učenja. Bitno je uključiti roditelje u terapijski proces kako bi se postigli optimalni rezultati za dijete.

Psihijatri su doktori medicine, odnosno liječnici koji su tijekom svojega medicinskog obrazovanja morali naučiti sve sustave i funkcije u ljudskom tijelu, vještine fizičkih pregleda i dijagnosticiranja bolesti, kao i specifične planove liječenja za svako zdravstveno stanje.

Oni dijagnosticiraju poremećaje mentalnog zdravlja te propisuju lijekove, a njihova stručnost se također usredotočuje i na kemijske neravnoteže unutar mozga. Pacijenti su često upućeni psihijatrima od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite ili psihologa kako bi se osigurala ispravna dijagnoza ili psihofarmakoterapija za poremećaj na koji se sumnja.

Psihoterapija se usmjerava na jačanje postojećih i otkrivanje novih mehanizama nošenja sa stresom i životnim neprilikama. Psihoterapija je u srži terapija razgovorom, međutim, psihoterapeuti mogu koristiti cijeli dijapazon metoda, uključujući umjetnost, glazbu i pokret.

Odnos s psihoterapeutom ključni je element svake psihoterapije. Terapeut s klijentom uspostavlja dobrovoljan odnos, potaknut od klijenta i prihvaćen od terapeuta. Psihoterapeut nudi povjerljivo i privatno okruženje u kojem se na siguran način mogu istraživati i prerađivati teška iskustva. Trenutna teorijska i empirijska istraživanja potvrđuju važnost psihoterapijskog odnosa kao ključnog faktora koji utječe na uspješnost psihoterapije.

Fizijatar se bavi dijagnostikom i liječenjem bolesti sustava za kretanje i posljedicama oštećenja nastalih zbog bolesti ili ozljeda. On određuje pacijentu fizikalnu terapiju, a kod propisivanja terapije odlučuje o vrsti, trajanju i broju fizikalnih procedura, koliko će dugo trajati fizikalna terapija, koliko često, te procijeniti postoji li potreba poštede od rada za trajanja terapije. U skladu s indikacijama fizijatar liječi sve dobne skupine i široki raspon bolesnih stanja i ozljeda: prije svega bolesti i posljedice ozljeda mišićno-koštano-zglobnog sustava, potom posljedice neuroloških, kardiovaskularnih, plućnih i drugih bolesti.

Fizioterapija ili fizikalna terapija je usluga koju obavlja fizioterapeut, a uključuje interakciju između fizioterapeuta, pacijenta ili klijenta i obitelji/skrbnika. Procjena uključuje pregled pojedinca koja počinje upoznavanjem s liječničkom dokumentacijom. Kroz razgovor s pacijentom /klijentom o problemu sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjima, funkcionalnim ograničenjima, nesposobnostima ili drugim stanjima zdravlja uzima se anamneza. Fizioterapeutska dijagnoza može biti izražena terminima poremećaja u pokretu ili može obuhvaćati kategorije oštećenja, funkcionalnih ograničenja, nesposobnosti ili sindroma. Profesionalno promatranje tijela i njegove potrebe za pokretljivošću od strane fizioterapeuta, čini osnovu za utvrđivanje fizioterapeutske dijagnoze i strategije intervencije, i ono je uvijek isto bez obzira na institucije u kojima se praksa provodi.

Radna terapija omogućava pojedincima i skupinama postizanje optimalnog funkcioniranja u aktivnostima dnevnog života koje uključuju samozbrinjavanje, produktivnost i slobodno vrijeme.

Radna terapija je namijenjena osobama čije su sposobnosti obavljanja svakodnevnih aktivnosti umanjene razvojem, ozljedom ili bolešću, starenjem, psihološki, socijalno, kulturno ili kombinacijom navedenog.

DJELATNOSTI RADNE TERAPIJE OBUHVAĆA:
– Radno terapijsku procjenu i analizu izvođenja aktivnosti dnevnog života koje obuhvaćaju
područje samozbrinjavanja, produktivnosti i aktivnosti slobodnog vremena.
– Promicanje, uspostavljanje, obnavljanje, održavanje i/ili modificiranje izvođenja aktivnosti
samozbrinjavanja (hranjenje, oblačenje, osobna higijena, kupanje, funkcionalna mobilnost)
– Savjetovanje i edukacija pojedinaca, skupina, članova obitelji, stručnjaka, studenata i drugih
osoba.
– Mjerenje ishoda radnoterapijske intervencije.
– Vođenje radnoterapijske dokumentacije.
– Planiranje i provedba istraživanja o utjecaju svakodnevnih aktivnosti na unapređenje
zdravlja i kvalitete života s ciljem razvijanja radnoterapijske prakse zasnovane na dokazima.

Postupan proces učenja koji se koristi sposobnošću mozga da se samostalno regulira i traži ravnotežu. Neurofeedback trening omogućuje mozgu da poboljša učinkovitost svojih funkcija i time pridonosi održavanju zdravog tijela. Treniranjem mozga jačamo operacijske obrasce, čineći svoje reakcije uravnoteženim i stoga učinkovitijim. Istraživanja pokazuju da neurofeedback trening povećava ‘plastičnost’ mozga, što daje pojedincu bolju sposobost rješavanja fizioloških i emocionalnih poteškoća.

Ukoliko postoji sumnja na poremećaje iz autističnog spektra potrebno je obaviti dijagnostičku opservacijsku skalu za autizam (ADOS-2). Opservacija je to u kojoj se u interakciji s djetetom procjenjuje razina komunikacije, socijalne interakcije, igre, stereotipnih ponašanja i ograničenih interesa djeteta. Opservaciju provodi educirani i licencirani stručnjak za provedbu ovog testa